Nedvojbeno jedan od najvećih jazz uspjeha u prošlom desetljeću, The Bad Plus (Reid Anderson – bas; Ethan Iverson – klavir i David King - bubnjevi) je nadišao okvire jazz glazbe.

 

Grupa je konstantno na turneji, svira i stvara sebi raznoliku i ekstatičnu hibridnu publiku u jazz klubovima, simfonijskim dvoranama i na rock koncertima (bili su predgrupa za The Pixies, Wilco, itd.) u SAD-u i u svijetu. Katalog nespojivih utjecaja koje The Bad Plus donosi na pozornicu kroz originalne skladbe i cijeli niz obrada pobjedonosna je kombinacija. Ovo nije jazz trio za koji „rockerski utjecaj“ znači jednostavno svirati glasno ili referirati se na Led Zeppelin, Nirvanu i The Pixies. Uz dubinsko iskustvo pisanja i izvođenja kroz nekoliko žanrova, ovi su dečki lukavi, srčani improvizatori sa sposobnošću da izgrade, iskrive, razobliče, unište pa opet izgrade i izmisle sve iznova, a da pri tome ne izgube „pjesmu“ iz vida.

 

Zadnjih deset godina The Bad Plus je srušio sve konvencije jazza i stvorio beskompromisan opus. Malo je jazz skupina u novije vrijeme koje su požnjele toliko dobre kritike, i malo ih je potaknulo tolike kontroverze. Njihova vjera u duh benda i tu privatnu vrstu avangardnog populizma postavila ih je na sam vrh novog instrumentalnog glazbenog pokreta koji privlači i tradicionalnu i mainstream publiku.